Entonces un cierto monje se acercó al Bienaventurado, le rindió homenaje, se sentó a un lado y le dijo: “Venerable Señor, ¿por qué es que en el instruido noble discípulo no surge la duda acerca de los puntos no declarados?”.
“Monje, con el cese de los puntos de vista, en el instruido noble discípulo ya no surge la duda acerca de los puntos no declarados.
“‘El Tathagata existe después de la muerte’: es una forma de participación en un punto de vista; ‘el Tathagata no existe después de la muerte’: es una forma de participación en un punto de vista; ‘el Tathagata existe y no existe después de la muerte’: es una forma de participación en un punto de vista; ‘el Tathagata ni existe ni no existe después de la muerte’: es una forma de participación en un punto de vista.
“Monje, un no instruido mundano no entiende los puntos de vista, su origen, su cese ni el sendero que conduce a su cese. Para él, aquel punto de vista se incrementa. No es libre del nacimiento, de la vejez ni la muerte, del dolor, lamento, pena, abatimiento ni angustia; yo declaro: no es libre de la insatisfacción.
“Pero, monje, un instruido noble discípulo entiende los puntos de vista, su origen, su cese y el sendero que conduce a su cese. Para él, aquel punto de vista cesa. Es libre del nacimiento, de la vejez y la muerte, del dolor, lamento, pena, abatimiento y angustia; yo declaro: es libre de la insatisfacción.
“Conociendo eso y viendo de esa manera, el instruido noble discípulo no declara: ’el Tathagata existe después de la muerte’; ni: ‘el Tathagata no existe después de la muerte’; ni: ‘el Tathagata existe y no existe después de la muerte’; ni tampoco: ‘el Tathagata ni existe ni no existe después de la muerte’. Conociendo eso y viendo de esa manera, el instruido noble discípulo no declara acerca de los puntos no declarados.
“‘El Tathagata existe después de la muerte’: es una forma de participación en la codicia… es una forma de participar en la percepción… es una forma de participar en algo concebido… es una forma de participar en la proliferación… es una forma de participar en el apego… es una forma de participar en el remordimiento; ‘el Tathagata no existe después de la muerte’: es una forma de participar en el remordimiento; ‘el Tathagata existe y no existe después de la muerte’: es una forma de participar en el remordimiento; ‘el Tathagata ni existe ni no existe después de la muerte’: es una forma de participar en el remordimiento.
“Monje, un no instruido mundano no entiende el remordimiento, su origen, su cese ni el sendero que conduce a su cese. Para él, aquel remordimiento se incrementa. No es libre del nacimiento, de la vejez ni la muerte, del dolor, lamento, pena, abatimiento ni angustia; yo declaro: no es libre de la insatisfacción.
“Pero, monje, un instruido noble discípulo entiende el remordimiento, su origen, su cese y el sendero que conduce a su cese. Para él, aquel remordimiento cesa. Es libre del nacimiento, de la vejez y la muerte, del dolor, lamento, pena, abatimiento y angustia; yo declaro: es libre de la insatisfacción.
“Conociendo eso y viendo de esa manera, el instruido noble discípulo no declara: ’el Tathagata existe después de la muerte’; ni: ‘el Tathagata no existe después de la muerte’; ni: ‘el Tathagata existe y no existe después de la muerte’; ni tampoco: ‘el Tathagata ni existe ni no existe después de la muerte’. Conociendo eso y viendo de esa manera, el instruido noble discípulo no declara acerca de los puntos no declarados.
“Conociendo eso y viendo de esa manera, el instruido noble discípulo no se estremece, no se sacude, no vacila ni cae en el terror en consideración a los puntos no declarados.
“Monje, es por eso que en el instruido noble discípulo no surge la duda acerca de los puntos no declarados”.
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
“ko nu kho, bhante, hetu ko paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti?
“ko nu kho, bhante, hetu ko paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti?
“ko nu kho, bhante, hetu ko paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti?
“Diṭṭhinirodhā kho, bhikkhu, sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsu. ‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ. Assutavā, bhikkhu, puthujjano diṭṭhiṁ nappajānāti, diṭṭhisamudayaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti. Tassa sā diṭṭhi pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
“Diṭṭhinirodhā kho, bhikkhu, sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsu.
‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ;
‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ;
‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ;
‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ.
Assutavā, bhikkhu, puthujjano diṭṭhiṁ nappajānāti, diṭṭhisamudayaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti.
Tassa sā diṭṭhi pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
“Diṭṭhinirodhā kho, bhikkhu, sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsu. ‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, diṭṭhigatametaṁ. Assutavā, bhikkhu, puthujjano diṭṭhiṁ nappajānāti, diṭṭhisamudayaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhaṁ nappajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti. Tassa sā diṭṭhi pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako diṭṭhiṁ pajānāti, diṭṭhisamudayaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti. Tassa sā diṭṭhi nirujjhati, so parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako diṭṭhiṁ pajānāti, diṭṭhisamudayaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti.
Tassa sā diṭṭhi nirujjhati, so parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti;
‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti;
‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti;
‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako diṭṭhiṁ pajānāti, diṭṭhisamudayaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhaṁ pajānāti, diṭṭhinirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti. Tassa sā diṭṭhi nirujjhati, so parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu.
‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, taṇhāgatametaṁ …pe… saññāgatametaṁ …pe… maññitametaṁ …pe… papañcitametaṁ …pe… upādānagatametaṁ …pe… ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso. Assutavā, bhikkhu, puthujjano vippaṭisāraṁ nappajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti. Tassa so vippaṭisāro pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, taṇhāgatametaṁ …pe…
‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso;
‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso;
‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso;
‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso.
Assutavā, bhikkhu, puthujjano vippaṭisāraṁ nappajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti.
Tassa so vippaṭisāro pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
‘Hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, taṇhāgatametaṁ …pe… saññāgatametaṁ …pe… maññitametaṁ …pe… papañcitametaṁ …pe… upādānagatametaṁ …pe… ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘hoti ca na ca hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso; ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’ti kho, bhikkhu, vippaṭisāro eso. Assutavā, bhikkhu, puthujjano vippaṭisāraṁ nappajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ nappajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ nappajānāti. Tassa so vippaṭisāro pavaḍḍhati, so na parimuccati jātiyā jarāya maraṇena sokehi paridevehi dukkhehi domanassehi upāyāsehi. ‘Na parimuccati dukkhasmā’ti vadāmi.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako vippaṭisāraṁ pajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti. Tassa so vippaṭisāro nirujjhati, so parimuccati jātiyā …pe… ‘… dukkhasmā’ti vadāmi. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti …pe… ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu. Ayaṁ kho, bhikkhu, hetu ayaṁ paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako vippaṭisāraṁ pajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti.
Tassa so vippaṭisāro nirujjhati, so parimuccati jātiyā …pe… ‘… dukkhasmā’ti vadāmi.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti …pe…
‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu.
Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu.
Ayaṁ kho, bhikkhu, hetu ayaṁ paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti.
Sutavā ca kho, bhikkhu, ariyasāvako vippaṭisāraṁ pajānāti, vippaṭisārasamudayaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhaṁ pajānāti, vippaṭisāranirodhagāminiṁ paṭipadaṁ pajānāti. Tassa so vippaṭisāro nirujjhati, so parimuccati jātiyā …pe… ‘… dukkhasmā’ti vadāmi. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ ‘hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti …pe… ‘neva hoti na na hoti tathāgato paraṁ maraṇā’tipi na byākaroti. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ evaṁ abyākaraṇadhammo hoti abyākatavatthūsu. Evaṁ jānaṁ kho, bhikkhu, sutavā ariyasāvako evaṁ passaṁ na chambhati, na kampati, na vedhati, na santāsaṁ āpajjati abyākatavatthūsu. Ayaṁ kho, bhikkhu, hetu ayaṁ paccayo yena sutavato ariyasāvakassa vicikicchā nuppajjati abyākatavatthūsū”ti.