En esa ocasión un cierto monje se acercó al Bienaventurado, le rindió homenaje, se sentó a un lado y le dijo:
“Venerable señor, ¿hay aquí cosa alguna, mediante cuyo abandono el monje abandona la ignorancia y surge el verdadero conocimiento?”
“Si, monje, he aquí hay una cosa mediante cuyo abandono el monje abandona la ignorancia y surge el verdadero conocimiento.”
“Y, ¿cuál es esa cosa, venerable señor?”
“La ignorancia es, monje, aquella cosa mediante cuyo abandono el monje abandona la ignorancia y surge el verdadero conocimiento.”
“Pero, venerable señor, ¿cómo el monje debería conocer, cómo debería ver, para que la ignorancia sea abandonada en él y surja el verdadero conocimiento?”
“Monje, cuando el monje conoce y ve el ojo como transitorio, la ignorancia es abandonada en él y surge el verdadero conocimiento. Cuando el monje conoce y ve las formas como transitorias… la conciencia del ojo como transitoria… el contacto del ojo como transitorio… cualquier sensación que surge con el contacto del ojo –sea placentera, dolorosa o ni-placentera-ni dolorosa- como transitoria, la ignorancia es abandonada en él y surge el verdadero conocimiento.
“Monje, cuando el monje conoce y ve el oído… la nariz como transitoria… la lengua como transitoria… el cuerpo como transitorio… la mente como transitoria… los fenómenos mentales como transitorios… la conciencia de la mente como transitoria… el contacto de la mente como transitoria… cualquier sensación que surge con el contacto de la mente –sea placentera, dolorosa o ni-placentera-ni dolorosa- como transitoria; la ignorancia es abandonada en él y surge el verdadero conocimiento.”
“Monje, cuando el monje conoce y ve de esa manera, la ignorancia es abandonada en él y surge el verdadero conocimiento”.
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami …pe… ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami …pe…
ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
Atha kho aññataro bhikkhu yena bhagavā tenupasaṅkami …pe… ekamantaṁ nisinno kho so bhikkhu bhagavantaṁ etadavoca:
“atthi nu kho, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“atthi nu kho, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“atthi nu kho, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Atthi kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Atthi kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Atthi kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Katamo pana, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Katamo pana, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Katamo pana, bhante, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Avijjā kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Avijjā kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Avijjā kho, bhikkhu, eko dhammo yassa pahānā bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
“Kathaṁ pana, bhante, jānato, kathaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Kathaṁ pana, bhante, jānato, kathaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Kathaṁ pana, bhante, jānato, kathaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti?
“Cakkhuṁ kho, bhikkhu, aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Rūpe … cakkhuviññāṇaṁ … cakkhusamphassaṁ … yampidaṁ, cakkhusamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati …pe…
“Cakkhuṁ kho, bhikkhu, aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Rūpe … cakkhuviññāṇaṁ … cakkhusamphassaṁ …
yampidaṁ, cakkhusamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati …pe…
“Cakkhuṁ kho, bhikkhu, aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Rūpe … cakkhuviññāṇaṁ … cakkhusamphassaṁ … yampidaṁ, cakkhusamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati …pe…
manaṁ aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Dhamme … manoviññāṇaṁ … manosamphassaṁ … yampidaṁ manosamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati.
manaṁ aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Dhamme … manoviññāṇaṁ … manosamphassaṁ …
yampidaṁ manosamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati.
manaṁ aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati. Dhamme … manoviññāṇaṁ … manosamphassaṁ … yampidaṁ manosamphassapaccayā uppajjati vedayitaṁ sukhaṁ vā dukkhaṁ vā adukkhamasukhaṁ vā tampi aniccato jānato passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjati.
Evaṁ kho, bhikkhu, jānato evaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
Evaṁ kho, bhikkhu, jānato evaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.
Evaṁ kho, bhikkhu, jānato evaṁ passato bhikkhuno avijjā pahīyati, vijjā uppajjatī”ti.